Zapečaćen uzorak pšenice, merač vlage i zapisnik o isporuci na kolskoj vagi

Otkup poljoprivrednih proizvoda 2026: šta mora da sadrži pisani ugovor?

Kratak odgovor: za isporuku poljoprivrednih proizvoda obuhvaćenih Odlukom Vlade iz 2026. godine proizvođač i prerađivač ili otkupljivač treba da zaključe pisani ugovor. Ugovor ne treba da bude samo formalni obrazac: mora jasno da odredi proizvod, količinu i dinamiku isporuke, cenu ili proverljiv način njenog određivanja, rok i način plaćanja, kvalitet, odgovornost, višu silu i druge propisane elemente. Posebna pažnja potrebna je zbog novih zabrana nepoštenih trgovačkih praksi i roka za usklađivanje postojećih ugovora i poslovne prakse.

Tekst je namenjen poljoprivrednim proizvođačima, zadrugama, preduzetnicima, prerađivačima i otkupljivačima u Srbiji. Objašnjava kada je ugovor obavezan, šta u njemu mora da piše, koji su rokovi plaćanja i zašto usmeni dogovor, cenovnik bez jasne metodologije ili jednostrano menjanje uslova više nisu bezbedan način poslovanja.

Ugovor o otkupu poljoprivrednih proizvoda: kratki odgovori

Za koje proizvode je obavezan pisani ugovor?

Odluka o utvrđivanju poljoprivrednih proizvoda iz sektora u kojima je obavezno zaključenje ugovora („Službeni glasnik RS“, br. 24/2026) obuhvata proizvode iz sektora žitarica, voća i povrća, prerađevina od voća i povrća, goveđeg i telećeg mesa, mleka i mlečnih proizvoda, svinjskog mesa, pčelinjih i drugih proizvoda navedenih u prilogu Odluke. Zato se obuhvat proverava prema tačnom proizvodu, a ne samo prema opštem nazivu delatnosti.

Da li je ugovor potreban pri svakoj isporuci?

Odluka propisuje pisani ugovor pri svakoj isporuci proizvoda sa njenog popisa od proizvođača prerađivaču ili otkupljivaču. U praksi je zato važno proveriti da li okvirni ugovor zaista pokriva konkretnu robu, količinu, period i način isporuke, kao i da li prateća dokumentacija pouzdano povezuje pojedinačnu isporuku sa ugovorenim uslovima.

Šta ugovor najmanje mora da sadrži?

Pravilnik o osnovnim elementima ugovora („Službeni glasnik RS“, br. 63/2026) traži podatke o ugovornim stranama, predmet ugovora, količinu i dinamiku isporuke, cenu, rokove i način plaćanja, mesto i način isporuke, odgovornost za količinu i kvalitet, postupanje u slučaju više sile, trajanje ugovora i način njegovog zaključenja. Podaci o proizvođaču obuhvataju i broj poljoprivrednog gazdinstva.

Može li cena da bude određena naknadno?

Cena ne mora u svakom slučaju biti jedna unapred upisana brojka, ali način njenog određivanja mora biti jasan, merljiv i proverljiv. Klauzula koja jednoj strani ostavlja da naknadno, po sopstvenoj proceni, odredi cenu, bonus, odbitak ili kaznu nosi ozbiljan pravni rizik. Ako se koristi cenovnik, berzanski pokazatelj, kvalitet ili druga formula, ugovor treba da objasni izvor podataka, trenutak obračuna, jedinicu mere i način dokazivanja.

Koliki je najduži rok plaćanja?

Zakon o trgovačkim praksama za određene vrste proizvoda zabranjuje ugovaranje ili plaćanje kvarljivih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u roku dužem od 30 dana, a ostalih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u roku dužem od 60 dana, računato prema pravilima iz člana 6. Zakona. Ugovor može predvideti kraći rok, ali ne treba ugovarati duži rok od zakonskog maksimuma.

Kako se dokazuju količina i kvalitet isporuke?

Isporuku treba pratiti uredna dokumentacija iz koje se vide količina, kvalitet, datum i vreme prijema. Pravilnik predviđa zapisničko evidentiranje isporuke, uz potpise ovlašćenih predstavnika ugovornih strana. Ako se kvalitet utvrđuje analizom, ugovor treba da odredi način uzorkovanja, ko obavlja analizu, rok za rezultat, čuvanje kontrolnog uzorka i postupak u slučaju prigovora.

Da li otkupljivač sme jednostrano da promeni količinu, cenu ili termin?

Jednostrano menjanje ključnih ugovornih uslova, naročito cene, količine, kvaliteta, mesta i vremena isporuke ili načina plaćanja, nalazi se na listi uvek zabranjenih trgovačkih praksi. Izmene treba unapred ugovoriti jasnim mehanizmom ili ih naknadno potvrditi sporazumom obe strane, uz uredan trag o tome šta je promenjeno i od kada važi.

Kada počinje opšta obaveza ugovora do 31. marta?

Član 3. stav 1. Zakona propisuje da se ugovor između kupca i snabdevača zaključuje najkasnije do 31. marta tekuće godine, ali član 61. izričito odlaže primenu te odredbe do 1. januara 2027. godine. To odlaganje ne ukida posebnu, već važeću obavezu pisanog ugovora za proizvode obuhvaćene Odlukom 24/2026 i Pravilnikom 63/2026.

Ko je proizvođač, a ko otkupljivač u smislu novih pravila?

Za potrebe Pravilnika, proizvođač može biti fizičko lice, preduzetnik, pravno lice ili priznata proizvođačka organizacija koja proizvodi poljoprivredne proizvode radi stavljanja na tržište u Srbiji. Otkupljivač je pravno lice ili preduzetnik koji neposredno od proizvođača prvi kupuje proizvode radi prerade, distribucije ili stavljanja na tržište, dok je prerađivač lice koje ih kupuje radi dalje prerade.

Ove definicije su važne jer se propisi ne primenjuju na svaku privatnu prodaju hrane ili poljoprivrednog proizvoda na isti način. Potrebno je utvrditi ko su učesnici, da li se radi o profesionalnom lancu snabdevanja i da li je tačan proizvod na propisanom popisu.

Kako treba urediti cenu, bonuse i odbitke?

Najviše sporova nastaje kada je osnovna cena navedena samo okvirno, a konačan obračun zavisi od naknadne procene kupca. Bezbedniji ugovor odvaja:

  • osnovnu cenu ili objektivni izvor iz kog se cena utvrđuje;
  • jedinicu mere i relevantan datum ili period obračuna;
  • parametre kvaliteta koji povećavaju ili umanjuju cenu;
  • tačan iznos ili formulu za svaki bonus, odbitak, naknadu i ugovornu kaznu;
  • način merenja, uzorkovanja i dostavljanja rezultata;
  • rok i postupak za prigovor na obračun.

Zakon zabranjuje neodređene formulacije koje jednoj strani ostavljaju otvorenu mogućnost da kasnije utvrdi konačnu finansijsku obavezu. Kada se avans za budući rod daje u novcu ili naturi, na primer kroz seme, đubrivo, zaštitna sredstva ili gorivo, vrednost avansa treba jasno iskazati u novčanom ekvivalentu i dokumentovati.

Rokovi plaćanja od 30 i 60 dana

Za kvarljive proizvode Zakonom je zabranjen rok duži od 30 dana od isteka perioda isporuke ili izdavanja računovodstvene isprave, zavisno od toga koji trenutak nastupi kasnije. Za ostale poljoprivredne i prehrambene proizvode granica je 60 dana prema istom principu.

Ugovor zato treba jasno da odredi:

  1. šta se smatra periodom isporuke;
  2. ko i kada izdaje računovodstvenu ispravu;
  3. datum dospelosti ili potpuno određivu formulu za njegovo računanje;
  4. račun na koji se plaća i dokument koji prati obračun;
  5. zateznu kamatu i posledice kašnjenja, u granicama zakona.

Formulacija poput „plaćanje po realizaciji“ ili „kada kupac naplati od svog kupca“ može biti problematična ako datum dospelosti ostaje neodređen ili prebacuje tržišni rizik na proizvođača protivno prinudnim pravilima.

Dokaz o isporuci i kvalitetu nije sporedna administracija

Ugovor bez pouzdane evidencije o izvršenju često ne rešava ključni problem: ko može da dokaže koliko je robe predato, kakvog kvaliteta i kada. Zapisnik ili druga odgovarajuća isprava treba da bude sačinjena odmah i da se poklapa sa vagarskim listom, analizom kvaliteta, otpremnicom, prijemnicom i računovodstvenom ispravom.

Ako se roba odbija zbog kvaliteta, dokumentacija treba da pokaže konkretno odstupanje od ugovorenog standarda. Posebno je rizično odbijanje kvarljivog proizvoda bez blagovremenog obaveštenja i bez dokaza o nedostatku. Zakon teret pojedinih činjenica stavlja na kupca, pa neformalna poruka ili usmeni navod često nisu dovoljni.

Koje su trgovačke prakse zabranjene?

Član 6. Zakona sadrži takozvanu crnu listu praksi koje su uvek zabranjene. Za proizvođače i otkupljivače naročito su važne zabrane:

  • plaćanja posle zakonskih rokova od 30 ili 60 dana;
  • otkazivanja naručenih kvarljivih proizvoda prekasno da bi proizvođač mogao da pronađe drugi plasman;
  • jednostranog menjanja cene, količine, kvaliteta, mesta ili vremena isporuke;
  • zahtevanja plaćanja koje nije povezano sa prodajom proizvoda;
  • prebacivanja gubitka robe na proizvođača posle prenosa rizika, kada proizvođač za gubitak nije odgovoran;
  • odbijanja da se pisano potvrde ugovoreni uslovi kada snabdevač to zatraži;
  • komercijalne odmazde zato što snabdevač koristi svoja zakonska ili ugovorna prava.

Član 7. uređuje i uslovno zabranjene prakse. One mogu biti dopuštene samo pod strogo određenim uslovima, uz jasno, nedvosmisleno i unapred pisano ugovaranje. Standardna klauzula nametnuta kroz opšte uslove ne mora biti dovoljna ako postoji značajna neravnoteža pregovaračke moći.

Šta treba uraditi pre septembra 2026?

Zakon je stupio na snagu 1. maja 2026. godine, a član 58. ostavlja četiri meseca za usklađivanje opštih uslova poslovanja, ugovora, internih smernica i prakse. Taj rok ističe 1. septembra 2026. godine. Zbog toga avgust nije samo period za pripremu novih obrazaca, već i za proveru postojećih ugovora i stvarnog načina rada.

Praktična provera treba da obuhvati:

  1. da li je svaki obuhvaćeni proizvod pravilno identifikovan;
  2. da li su cena, bonus, odbitak i naknade odredivi bez jednostrane odluke;
  3. da li rokovi plaćanja ostaju u granicama 30 ili 60 dana;
  4. da li su obrazac ugovora, cenovnik i pregled finansijskih elemenata međusobno usklađeni;
  5. da li se svaka isporuka dokumentuje količinom, kvalitetom, datumom i potpisima;
  6. da li zaposleni i terenski otkupljivači zaista postupaju po novom obrascu.

Izuzeci i rizici

Ne treba mešati tri različita režima. Odluka 24/2026 određuje proizvode za koje je pisani ugovor obavezan; Pravilnik 63/2026 određuje osnovne elemente tih ugovora; Zakon 35/2026 šire uređuje nepoštene trgovačke prakse u profesionalnom lancu snabdevanja. Svaki od ovih propisa ima svoj predmet i prelazna pravila.

Član 3. stav 1. Zakona, koji nalaže zaključenje ugovora najkasnije do 31. marta, primenjuje se tek od 1. januara 2027. godine. To ne znači da se do tada može poslovati bez pisanog ugovora kada ga posebna Odluka već zahteva za konkretnu isporuku.

Spisak proizvoda je dat u prilogu Odluke i treba ga proveriti prema tačnom proizvodu i tarifnoj oznaci kada postoji dilema. Nije dovoljno zaključiti da je proizvod obuhvaćen samo zato što potiče iz poljoprivrede.

Ugovor ne rešava spor ako se stvarna praksa razlikuje od njegovog teksta. Neformalni odbici, naknadno menjani cenovnici, neusaglašeni vagarski listovi i analiza kvaliteta bez kontrolnog uzorka mogu stvoriti dokazni i regulatorni rizik i kada obrazac ugovora na prvi pogled deluje potpun.

Česta pitanja

Da li usmeni dogovor može da zameni pisani ugovor?

Ne kada se radi o proizvodu i isporuci za koje Odluka 24/2026 zahteva pisanu formu. I kada poseban propis ne zahteva formu, usmeni dogovor nosi veći dokazni rizik, naročito u pogledu cene, kvaliteta i rokova.

Da li okvirni ugovor može da pokrije više isporuka?

Može biti deo bezbednog modela ako dovoljno određeno uređuje robu, period, količine ili način njihovog određivanja i ako se svaka isporuka pouzdano povezuje sa ugovorom kroz prateću dokumentaciju. Sam naziv „okvirni ugovor“ nije dovoljan.

Može li cena da prati tržište ili berzu?

Može, ali ugovor treba unapred da odredi konkretan izvor, relevantan datum ili period, valutu, jedinicu mere i korekcije za kvalitet. Mehanizam ne sme ostaviti jednoj strani neograničenu diskreciju.

Šta ako otkupljivač kasni sa plaćanjem?

Treba sačuvati ugovor, dokaz o isporuci, obračun, računovodstvenu ispravu i komunikaciju, zatim proveriti dospelost, zateznu kamatu i dostupna sredstva zaštite. Rokovi od 30 i 60 dana predstavljaju zakonske granice za ugovaranje i plaćanje proizvoda na koje se Zakon primenjuje.

Ko postupa zbog nepoštenih trgovačkih praksi?

Za utvrđivanje nepoštenih trgovačkih praksi nadležna je Komisija za zaštitu konkurencije, dok tržišna inspekcija vrši nadzor u delu zakonskih obaveza koje su joj poverene. Izbor pravnog puta zavisi od povrede: regulatorni postupak ne zamenjuje automatski zahtev za isplatu duga ili naknadu štete.

Da li je dovoljno preuzeti obrazac ugovora sa interneta?

Nije. Obrazac mora odgovarati konkretnom proizvodu, načinu formiranja cene, kontroli kvaliteta, dinamici isporuke i stvarnoj poslovnoj praksi. Neusklađen obrazac može prikriti, ali ne ukloniti pravni rizik.

Kako pripremiti konkretan ugovor

Za pravnu proveru korisno je dostaviti kancelariji postojeći ugovor ili nacrt, cenovnik, opis toka isporuke, dokumentaciju o merenju i kvalitetu, rokove plaćanja i primere obračuna. Tek tada se može proceniti da li su ugovorne odredbe dovoljno određene i usklađene sa stvarnim načinom poslovanja.

Tekst predstavlja opštu pravnu informaciju i ne zamenjuje proveru konkretnog proizvoda, ugovora i poslovnog odnosa. Pravno stanje provereno: 16. avgust 2026.

Izvori

  • Vlada Republike Srbije / Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede — „Razvoj fer i uređenih tržišnih odnosa u srpskoj poljoprivredi“, saopštenje o Pravilniku iz „Službenog glasnika RS“, br. 63/2026 — direktan link — provereno 16.08.2026.
  • Vlada Republike Srbije — „Obavezni ugovori između poljoprivrednog proizvođača i prerađivača ili otkupljivača“, saopštenje o Odluci iz „Službenog glasnika RS“, br. 24/2026 — direktan link — provereno 16.08.2026.
  • Narodna skupština Republike Srbije — Zakon o trgovačkim praksama za određene vrste proizvoda, „Službeni glasnik RS“, br. 35/2026, naročito čl. 2–8, 52, 58 i 61 — direktan PDF — provereno 16.08.2026.
  • Komisija za zaštitu konkurencije — „Stupio na snagu Zakon o trgovačkim praksama za određene vrste proizvoda“ — direktan link — provereno 16.08.2026.

Podeli ovaj članak!